Jesu li Vaši bolesnici s HFrEF-om i dalje u riziku?1,2


Vaši bolesnici sa zatajivanjem srca s reduciranom ejekcijskom frakcijom mogu imati blage simptome, a ipak živjeti uz 50% rizika od iznenadne srčane smrti.1,2 Stoga se blago izražena simptomatologija ne bi smjela smatrati jedinim pokazateljem stabilnosti.1 

Bolesnici sa zatajivanjem srca imaju znatan rizik pobola i smrtnosti, čak i kada su bez izraženih simptoma. Liječenje lijekom ENTRESTO povezano je sa značajno nižim rizikom smrti u usporedbi s enalaprilom, uključujući i „naizgled stabilnu” ambulantnu populaciju. 
 

Pogledajte što kažu stručnjaci

Iz perspektive bolničkih kardiologa: Prof. dr. sc. Kristina Selthofer-Relatić i Doc. dr. sc. Nikola Bulj.

Isječak iz odobrenog materijala FA-11634451

Iz perspektive liječnice obiteljske medicine: Doc. dr. sc. Jasna Vučak dr. med.

Isječak iz odobrenog materijala FA-11634451

Stabilnost je često samo iluzija, zbog čega je ključno prepoznati skriveni rizik i djelovati pravovremeno.

Zatajivanje srca često je trajno i progresivno stanje3
 

Tijekom epizoda akutne dekompenzacije, preopterećenje tlakom i volumenom dovodi do istezanja stijenke miokarda, što je karakterizirano naglim porastom razine NT-proBNP u krvi.4 To preopterećenje tlakom i volumenom potiče remodeliranje srca, što smanjuje kontraktilnu funkciju srca i potiče napredovanje bolesti.5
 

 

Zatajivanje srca.png

Slika prilagođena iz Gheorghiade M, et al. 2005.
 

Optimizacija medicinske terapije zatajivanja srca može pomoći u sprječavanju višestrukih hospitalizacija i usporiti napredovanje bolesti.6,7

Zatajivanje srca je progresivna bolest, povezana s epizodama pogoršanja zatajivanja srca.
 

Pogoršanje zatajivanja srca manifestira se na različite načine:
 

  • Pogoršanje simptoma i/ili pojava kliničkog događaja kod kroničnog HFrEF8,9 (npr. ambulantno okruženje), a simptomi pogoršanja uključuju:

    • Periferni edem
    • Ortopneju
    • Nedostatak zraka pri naporu
    • Povećane razine NT-proBNP i hs-cTnT dodatni su pokazatelji10,11

  • Pojava i/ili pogoršanje akutnog dekompenziranog zatajivanja srca8,9 (npr. bolničko okruženje)
     

Podaci iz američkog registra upućuju na to da do 17% bolesnika kojima je inicijalno dijagnosticiran HFrEF razvije pogoršanje HF unutar 18 mjeseci12

Ne postoji stabilan bolesnik sa zatajivanjem srca


U PARADIGM-HF, ispitivani bolesnici praćeni su tijekom medijana od 27 mjeseci6a

26,5%

svih bolesnika randomiziranih u skupinu koja je primala enalapril doživjelo je kardiovaskularnu smrt ili hospitalizaciju zbog zatajivanja srca kao prvog događaja (n = 1117/4212).

41,0%

tih bolesnika doživjelo je KV smrt kao prvi događaj (n = 459/1117).

Od svih bolesnika randomiziranih u skupinu koja je primala enalapril, apsolutni rizik od KV smrti kao prvog događaja bio je 10,9% (n = 459/4212).

aOdrasli bolesnici sa simptomima klase II–IV prema NYHA klasifikaciji i ejekcijskom frakcijom od 40% ili manjom morali su uzimati stabilnu dozu beta-blokatora i ACEi (ili ARB) ekvivalentnu najmanje 10 mg enalaprila dnevno, a većina je također primila MRA.
 

Bolesnici koji se liječe i koji se smatraju "stabilnima" i dalje imaju značajan rizik od štetnih ishoda

Stabilan bolesnik.png

a Bolesnici sa stabilnim, kroničnim HF-om. 
b Bolesnici bez prethodne hospitalizacije zbog HF-a i simptoma NYHA klase II. 

Usavršite znanje o zatajivanju srca kroz naše stručne sadržaje u narednih nekoliko mjeseci. 
Sudjelovanjem u edukaciji ostvarujete HLK bodove, a upitnik stiže u srpnju! 
 

Pogledajte cijeli tijek kampanje

Snažnije srce, dulji i kvalitetniji život uz ENTRESTO®6,8,14

 

Entresto logo

Kratice:

ACEi, inhibitor angiotenzin konvertirajućeg enzima; ARB, blokatori angiotenzinskih receptora; HF, zatajivanje srca; HFrEF, zatajivanje srca s reduciranom ejekcijskom frakcijom; hs-cTnT, visoko osjetljivi srčani troponin T; KV, kardiovaskularni; LV, lijevi ventrikul; MRA, antagonist mineralokortikoidnih receptora; NT-proBNP, N-terminalni prohormon moždanog natriuretskog peptida; NYHA, eng. New York Heart Association.
 

Literatura:

  1. Arvanitaki A, et al. ESC Heart Fail. 2020;7(4):1477-1487. 

  2. Packer M. Eur Heart J. 2020;7;41(18):1757-1763. 

  3. Gheorghiade M, et al. Am J Cardiol. 2005;96(Suppl 6A):11G–17G.

  4. Gaggin HK, Januzzi JL Jr. Biochim Biophys Acta. 2013;1832:2442–2450.

  5. Hartupee J, Mann DL. Nat Rev Cardiol. 2017;14:30–38.

  6. McMurray JJ, et al. N Engl J Med. 2014;371:993–1004.

  7. Packer M, et al. Circulation. 2015;131:54–61.

  8. Greene SJ, et al. J Am Coll Cardiol. 2023; 81:413–424.

  9. Metra M, et al. Eur J Heart Fail. 2023; 25:776–791.

  10. Januzzi J, et al. J Am Coll Cardiol. 2021; 78:1321–1332.

  11. Januzzi J, et al. JACC Heart Fail. 2022; 10:512–524.

  12. Butler J, et al. J Am Coll Cardiol. 2019; 73:935–944.

  13. Xu L, et al. ESC Heart Fail. 2021; 8:5352–5362.

  14. Greene SJ, et al. JAMA. 2021; 326:2261–2262.

  15. Solomon SD, et al. JACC Heart Fail. 2016; 4:816–822.